Jedrite Grčku s G avanturama

Pregled plovidbe Grčke s G avanturama

Atena je zanimljiv grad za posjetiti, posebno za one od nas koji vole drevnu povijest i različite kulture. Bio sam u Ateni nekoliko puta, ali uvijek samo na jedan dan na brodu koji je pristao u Pireju. Ovaj put sam u Ateni provela noć u osnovnom hotelu na odličnoj lokaciji u blizini gradske vijećnice i središnje tržnice, što mi je dalo priliku da sama hodam po Ateni, vidim grad noću i provedem nekoliko sati u Nacionalni arheološki muzej.

Svatko tko je hipnotiziran drevnom poviješću Grčke trebao bi posjetiti Nacionalni arheološki muzej u Ateni. Iako nije tako moderna ili estetski lijepa kao Muzej Akropole, ima najbolju zbirku drevne grčke umjetnosti bilo gdje. Putujući po Grčkoj do mjesta kao što su Delos, Mikena, Sounion, Kreta i Santorini, često sam posjećivao arheološka nalazišta s natpisima koji ukazuju da su određeni artefakti izloženi u Nacionalnom arheološkom muzeju. Vidjeti eksponate s tih mjesta i povezati ih s mojim putnim pamćenjem bilo je više smisla nego vidjeti samo eksponate bez te veze. Sada mi je drago što sam proveo vrijeme gledajući izvorna mjesta prije posjeta Nacionalnom arheološkom muzeju.

Upoznajte moje G Adventures Shipmates

Oko 16 sati sam napustio Muzej, vratio se u hotel i dobio taksi do kafića Dia Noche u marini Alimos gdje se naša grupa sastajala u 17 sati. Ova marina nalazi se južno od centra grada na putu do zračne luke, dok je luka Piraeus za krstarenje zapadno od centra Atene. Jedna žena, Louise iz Australije, već je bila u kafiću. Uskoro su stigli i ostatak grupe - mladi mladenci iz Kansas Cityja, medicinska sestra iz Vancouvera, i majka i kći koje su već samostalno putovale u Europu više od šest tjedana. Jose Filho je bio naš kapetan. i stigao je odmah u 17 sati. On je iz Brazila i odlazi na Junior. Bilo je jako zabavno imati tako multinacionalnu grupu s više kontinenata.

Naselili smo se na brodu, koji je Harmony 52 jednotrupni sloop i mnogo je uži i kotrlja se više nego katamaran na kojem sam bio s G Adventures u Turskoj. Brod se zove Baltra, otok na Galapagosu. Junior nije bio siguran zašto brod nosi to ime, ali lako ga je zapamtiti. Jedrilica ima četiri putničke kabine, jednu kapetansku kabinu i tri kupaonice. Kupke i kabine su manje nego na katamaranu, ali je zajednički unutarnji prostor (kuhinja i salon) veći. ,

Prva večer na Baltri

Nakon što smo se smjestili, pozdravili smo dva taksija na prometnoj ulici ispred marine i vratili se u Atenu na večeru. Jeli smo u okrugu Psyrri, koji je udaljen oko 5 minuta hoda od hotela u kojem sam prespavao. Psyrri se nalazi sjeverno od Monastirakija, jednog od najpopularnijih blagovaonica u gradu zbog svojih prekrasnih pogleda na Akropolu. Psyrri je područje koje se oporavlja i izgleda bolje noću. Sjedili smo vani, imali smo lijepu večeru i bolje smo se upoznali. Kao pratnju imao sam ribu i neku vrstu zelene slične špinatu. Moja večera bila je jedna od skupljih - riba, povrće, flaširana voda, vino i kruh s maslinovim uljem / octom - 20 eura. Cijene su bile mnogo bolje u Ateni nego što sam očekivao.

Natrag na brod do 23 sata i u krevetu nedugo nakon toga. Sutradan smo plovili za otok Aegina, koji je jedan od najbližih otoka na kopnu.

Prvo jutro na Baltri

Prvo jutro na Baltinoj jedrilici, ustao sam oko 8 sati i otišao i istuširao se u marini na obali, budući da mi se mali na jedrilici nije dopao. Osim toga, trebala sam prošetati otkako smo bili na brodu nekoliko sati prije našeg prvog zaustavljanja. Velika pogreška - nema tople vode. Mislio sam da ću se smrznuti, ali sam se pretvarao da je to nordijska kupka i barem sam bio čist (kao što bi mama rekla).

Nakon što sam se vratio na brod, svi smo se usadili u mačku i otišli do obližnje trgovine s namirnicama da bi se nekoliko dana opskrbljivali namirnicama. Brod je imao manji problem s jednim od wc-a tjedan prije, a popravljač je stigao rano (oko 9 sati) da ga popravi. Junior je isplanirao da isplovimo oko 10 sati, ali bilo je 11 prije nego što smo pobjegli na otok Aegina.

Page 3 >> Dan na otoku Egini >>

Otok Aegina - hramovi, crkve i svjetski pistaci

Plovili smo prema Agia Marini na otoku Aegina (također napisana Egina ili Aigina), oko 13 milja daleko. Prvi kovani novac ikad na svijetu napravljen je u Aegini 700. godine prije Krista. Ti su novčići prihvaćeni kao valuta u cijelom svijetu koji govori grčki. Otok je bio naseljen više od 4000 godina i nekoć je bio vrlo bogat kao trgovačka stanica na brodovima koji su plovili između Crnog mora i Mediterana. To bogatstvo učinilo je Atenu ljubomornom, pa su Atenjani osvojili otok 456. godine prije Krista. Pretpostavljam da je ljubomoran bio dovoljan razlog za Atenu. Bogatstvo otoka kasnije je opalo zbog gusara koji su napali brodove i izmjenjivali tursku i venecijansku vladavinu. Iako se Aeginina bogatstva promijenila, gradić Aegina (najveće naselje na otoku) bio je prva prijestolnica moderne Grčke za kratko razdoblje 1828. godine.

Danas je otok predgrađe Atene (putnici voze trajektom), ali je mnogo tiši. Aegina je najpoznatija u ovom stoljeću po svojim velikim pistachio nuts.

Poslijepodne i večer na otoku Aegina

Budući da vjetar nije bio povoljan, koristili smo motor za prelazak s marine blizu Atene na otok. Junior se usidrio na marini Agia na istočnoj strani otoka za ručak. Neki od članova grupe su se kupali u vodi od 72 stupnja, ali ja sam prošao. Biti vani bilo je vrlo ugodno s povjetarcem, tako da voda nije bila tako privlačna kao u Turskoj. Svi koji su došli tvrdili su da su se navikli na to u oko 2 minute, ali svakako su svi jurili kad su uskočili.

Dok je bio usidren, Junior nam je učinio lijepu salatu od tjestenine s penne tjesteninom, konzerviranom tunom, maslinama, lukom, maslinovim uljem, majonezom i nekim začinima. Ukusan ručak. Preskočio sam doručak jer nisam bio gladan zbog jet lag-a, ali bio sam gladan na ručku.

Nakon ručka i plivanja krenuli smo prema Aegini gdje smo imali savršeno mjesto za pristajanje ispred trgovine s namirnicama. Junior je podigao čamac (pomogli smo s linijama i branicima / odbojnicima), a mi smo bili vezani i imali smo uvijek užasnu bandu oko 16 sati. Odlučili smo se sastati za "happy hour" na brodu oko 7:30 ili tako, a zatim bi nakon toga otišli na večeru u otvorenu tavernu. Grci imaju kavu za doručak (puno kave), ručaju oko 15 sati. i onda večerati u 9 sati. Malo me podsjeća na ostale opuštene mediteranske zemlje poput Španjolske.

Pogodi što smo najprije učinili nakon što smo izašli s daske s broda? Napravio je put za dućan za želatinu! Međutim, naš kapetan je rekao da su pravi Grci otišli u drugu prodavaonicu slatkiša, pa smo preskočili talijansku i otišli na grčku koja je bila na maloj udaljenosti. I meni je isto bilo ukusno - oboje su ukusni, ali grčka trgovina za kremu za jelo imala je stvari označene na grčkom i talijanskom.

Nakon želatine, razdvojili smo se i istražili ili kupili. Vratio sam se na brod oko 19 sati, a ostali su se ubrzo pojavili. Mislim da smo svi kupili jednu ili više vrećica "najboljeg na svijetu" (prema svim trgovinama) pistacija kako bi se slagali s našim sretnim satom. Morat ću priznati pistaće, masline i domaći sir ukusno kušan uz čašu vina dok sjedim na stražnjem dijelu našeg čamca i promatram kako se turisti na kopnu šetaju. Lučki gradovi u ovim udaljenim (tj. Ne puno sjevernoameričkih turista i bez brodova za krstarenje) Grčki otočni gradovi podsjećaju me na mnoge turske gradove u kojima sam bio prošlog ljeta. Usidrene jedrilice prelaze šetnicu, a preljeveni brodovi sidre u luci.

Nakon sretnog sata, prošetali smo do Tsiasa, kavane uz more na šetalištu, i imali još jedan ukusni obrok - kruh, vino, grčku salatu, svinjski souvlaki (pečeni kebab) i pomfrit - 20 eura. Svi smo imali nekoliko čaša vina i šalicu ouzo, ali ukupni račun za 8 osoba je bio 12 eura. Jeftini, ukusni obroci - jede vani uz luku. Kakav veliki život.

Naravno, nismo mogli previše popiti jer smo morali hodati po dasci kako bismo došli kući. U krevetu prije ponoći. Spavala je uz glazbu s diska na šetalištu i lagano ljuljajući se čamac.

Jutro na otoku Aegina

Sljedećeg jutra na otoku Aegina, četvorica nas je otišla do najpoznatije otočke atrakcije - hram Aphaia. Ovo je dobro očuvano arheološko nalazište na visokom brežuljku s druge strane otoka. Vožnja taksijem preko otoka iznosila je ukupno 16 eura. Sadašnja hram na gradilištu izgrađen je oko 490. godine prije Krista i smješten je na visokom brežuljku iznad naselja Agia Marina. Ovaj dorski hram jedan je od najbolje očuvanih u Grčkoj, a mjesto je imalo hram bogoslužja još u 13. stoljeću prije Krista. Mislio sam da je posvećen božici Ateni, ali nije. Aphaia je bila jedna od boginja povezanih s Atenom. Voljeli smo vožnju preko otoka i poglede iz hrama. Posebno sam bila oduševljena što vidim mnogo stabala pistacije, podržavajući ono što smo čuli u gradu gdje su svi tvrdili da prodaju lokalne proizvode.

Naš taxi nas je čekao i vratili smo se na brod oko 10:30 i isplovili u 11 za Sounion, najjužniju točku na grčkom kopnu. To je ujedno i mjesto Posejdonskog hrama koje sam ranije posjetio na dnevne izlete iz Atene. Postavili smo sva jedra i bilo je fantastično - tišina i zipping uz grčku obalu. Mislim da smo svi uživali u popodnevnim satima i da smo imali sendviče. Rt je prilično visok i mogli smo vidjeti Posejdonov hram mnogo prije nego što smo se usidrili u luci.

Page 4 >> Cape Sounion i Posejdonov hram >>

Cape Sounion i Posejdonov hram

U Sounion smo stigli oko 17 sati, a četvorica smo jahali na obali i odšetali uzbrdo do hrama. Ostala tri broda isplovila su na plaži. Na putu prema brdu primijetili smo jato chukarskih jarebica koje su uživale u pogledu. Obišli smo drevni hram, napravili nekoliko fotografija, a zatim popili piće u vanjskom kafiću. Moja tri suputnika imala su fensi kavu za 4,20 eura, ali jeftin sam i ne pijem kavu, pa sam imao vino za 3 eura.

Nakon našeg opuštajućeg pića i provjere veličanstvenih pogleda s rta, pješačili smo natrag i upoznali ostatak grupe na večeri u taverni uz more na rubu luke. Imao sam škampe na žaru, grčku salatu, kruh, tzatziki umak i vino.

Naravno, ukrcavanje na mali čamac bilo je zanimljivo u oba smjera, čak i bez vina.

Kad smo se vratili na brod, sjeli smo za stol i riješili sve svjetske probleme, jednu od radosti putovanja s međunarodnom grupom.U krevetu do 23 sata s mojom knjigom. Bila je mirna, bistra noć u luci, a Baltra me blago potresla da zaspim.

Rt Sounion do Makronisi

Sljedećeg jutra neki od mojih drugova otišli su na plivanje u luci rt Sounion prije nego što smo se zaustavili na sidru i krenuli na otok Kythnos, koji je bio naš prvi grčki otok u Kikladima. Uglavnom smo putovali s oba jedra, što je nevjerojatno tiho, samo uz zvuk vjetra i mora. Uspavali smo sve! Plovili smo većinu dana, samo smo se zaustavili na pauzi za ručak u zaljevu Vathi Avlaki na otoku Makronisi.

Junior je ispustio sidro u ovoj lijepoj uvali i ostali smo oko 2-3 sata, uzeli smo vremena za plivanje, spavanje ili čitanje. Vrlo tihi dan. Neki od članova grupe su otišli na lijepu plažu, ali ja sam se samo naslađivala u hladu na brodu.

Nakon ručka povukli smo sidro i otplovili prema otoku Kythnos.

Page 5 >> Ljekovite vode Loutre na otoku Kythnos >>

Ljekovite vode Loutre na otoku Kythnos

Oko 2:30, povukli smo sidro i otplovili prema Kythnosu. Usidrili smo se u malom gradu Loutra, koji je poznat po svojim termalnim lječilištima / toplim izvorima. Kythnos ne prima mnogo posjetitelja, a ljudi su nam bili tako prijateljski raspoloženi i dobrodošli. Na otoku se nalazi crvena glina koja je dobra za keramiku i keramiku, kao i krovište, tako da se na mnogim krovovima nalaze crvene pločice. Većina zgrada u Loutri također su bile karakteristične bijele boje s plavim vratima i kapcima, iako ih je nekoliko bilo zelenih.

Svi smo se spustili do mjesta gdje se jedan od vrućih izvora ispraznio u luku. Uhvatio sam noge i bilo je nevjerojatno vruće. Nekoliko je ljudi izašlo na put do mjesta gdje su se vrući izvori miješali s hladnim morem i smatrali da je to vrlo umirujuće. Minerali u izvorskoj vodi su navodno dobri za sve vrste bolesti.

Našao sam restoran s internetom i uživao u vrlo hladnom pivu i bocama ledene vode. Ostatak grupe vratio sam se na brodu u 20 sati i otišli smo u isti lijepi restoran u luci i sjeli vani za večeru. Nas osam smo jeli i popili previše, ali sljedećeg jutra svi smo se dobro osjećali. Imala sam grčku salatu i podijelila svježe ulovljenu ribu škorpion od 2 1/2 funte s tri druge žene (pokupili smo je iz odabrane svježe ribe). Ogromna riba na žaru bila je ukupno 101 euro (oko 25 po osobi) i uključivala je pomfrit, rižu, kruh i miješano povrće na žaru. Jedna od najboljih riba koje sam imala u zadnje vrijeme. Počeli smo s pićem poput pića nalik na grappu i završili obrok s ouzo izlivenom po ledu, tako da se promijenio iz čistog u mliječno bijelo. Moj udio ribe, vina, kruha, predjela, slastica i raznih ljevanica iznosio je 40 eura. Za nezaboravan obrok u trajanju od 2,5 sata bilo je mnogo.

Bilo je gotovo ponoć kad smo se vratili na brod i dobio tuš u krevetu. Sutradan smo plovili na otok Syros.

Jutro na Kythnosu

Nakon što smo se oko sat vremena prošetali oko Kynosa i fotografirali slatku slatku selu i izvor proljeća "iscjeljujuća voda", uputio sam se natrag u brod kako bih se spremio za plovidbu.

Page 6 >> Grammatski zaljev na otoku Syros >>

Grafiti u Grammatskom zaljevu na otoku Syros

Imali smo 22 milje da isplovimo iz Loutre preko otoka Syros, i trebalo nam je nešto više od 3 sata, stigavši ​​u Grammatski zaljev oko 14:30. Vjetrovi su bili savršeni, a često smo dospjeli do oko 9 čvorova s ​​jedrima i motorima. Povremeno se brzina spuštala na oko 4 čvora, ali bilo je zabavno za našu brzinu da budemo na milosti mora.

Junior je pokrenuo motor dok smo prilazili arheološkom lokalitetu zaljeva Grammata, gdje smo usidrili i ručali. Krenuli smo gumenim čamcem kako bismo provjerili ravne stijene gdje su mornari tradicionalno izgrebali svoja imena i datum posjeta. Nažalost, prije nekoliko godina, netko je odrezao i ukrao najstarije stijene iz helenističkih vremena, zajedno s nekim od 1800-ih. Sada je najstarija gravura koju smo vidjeli (uglavnom kao grafiti) bila 1949. - ne tako davno. Većina stijena bila je oštra i teško upravljiva. Međutim, zaljev je bio prekrasan, a voljeli smo vidjeti jarca i njegov harem (uključujući i neke bebe) na otoku.

Ubrzo je došlo vrijeme da se preselimo u naš najveći grad (osim Atene) na ovom putovanju - Ermoupolis.

Page 7 >> Ermoupolis - glavni grad Kiklada na Syrosu >>

Ermoupolis - glavni grad Kiklada na Syrosu

Junior je uzeo Baltra iz Grammatskog zaljeva, a mi smo plovili oko Syrosa do najvećeg grada na otoku iu Cycladama, Ermoupolisu ili Ermoupoliju. To je ujedno i glavni grad regije. U 19. stoljeću Ermoupolis (nazvan po Hermesu, bogu trgovine) bio je najveći grčki lučki grad. Međutim, značajno je smanjen značaj nakon izuma dizelskog motora za brodove.

Stigli smo u Ermoupolis u kasnim poslijepodnevnim satima i "parkirali" na prvome mjestu uz šetnicu. Dogovorili smo se sastati se na glavnom trgu, koji je bio samo nekoliko blokova u unutrašnjosti, u 20 sati za večeru. Zgrabio sam fotoaparat, računalo i telefon i otišao pronaći bankomat (svi smo trebali novac jer smo plaćali gotovinu za obroke) i vidjeli malo grada. Nekoliko ih je iskoristilo mnoge trgovine kako bi kupile suvenire.

Nakon što sam neko vrijeme istraživao, zaustavio sam se u baru u luci kako bih koristio WiFi i naručio čašu bijelog vina i bocu hladne vode. Budući da je bio "sretan sat", konobar je donio i lijep tanjur mezza (grickalica) poput sira, orašastih plodova, krastavaca, rajčica, maslina i prženog kruha. Ukusno, a cijela stvar (vino, voda i grickalice) iznosila je 5,50 eura! Jedan od mojih drugova vidio me u baru i pridružio mi se za večeru prije večere prije nego što smo otišli do gradske vijećnice na glavnom trgu kako bi se susreli s grupom.

Prvi put nismo jeli večeru s pogledom na vodu. Sjedili smo u šarmantnom restoranu, a cijene su bile vrlo dobre. Nisam dobila svoju uobičajenu grčku salatu jer sam pojeo hrpu rajčica i krastavaca na sretan sat i zapravo nisam bila gladna. Ipak, dobio sam kebab, koji je mljeveno meso pomiješano sa začinima i napravljeno na roštilju - poput mesne štruce na štapiću. Došao je s pomfritom, pita kruhom i tzatziki umakom. Cijena 8 eura. Imali smo kruh, vino i druge libacije i izašla sam za oko 13 eura. Još jedna zabavna večera u Grčkoj.

Natrag na čamac i na spavanje prije 11. Jedna od ostalih žena i ja hodali smo do "pravih" tuševa oko pola bloka od mjesta gdje smo bili usidreni. Tuševi su nas koštali po 3 eura, ali ja bih platio 10. Prvo dobro (topla voda i dobar pritisak vode) se tuširaju gotovo tjedan dana.

Jutarnja šetnja uz brdo u Ermoupolisu

Junior je zadržao brod na pristaništu u Ermoupolisu na otoku Syrosu do oko 10:30, što je nekim drugima dalo priliku da iskoriste dobre tuševe koje sam koristio prethodne noći.

Budući da smo imali nekoliko sati za istraživanje, hodao sam s nekoliko brodara do crkve Asastasis, velike grčke pravoslavne crkve koja gleda na grad i imala prekrasan pogled na Ermoupolis - 36 stepenica (360 stopa) na moj fitbit , Ermoupolis je lijep grad, i mnogo veći nego drugdje gdje smo posjetili. Šetnja je bila strma, ali uživali smo vidjeti puno grčkih mačaka i šetati gradom koji nema mnogo turista.

Page 8 >> Otok Rinia - Drevna nekropola za Delos >>

Otok Rinia - antička nekropola za Delos

Plovidba do otoka Rinia

Junior je htio izaći iz luke Ermoupolis prije nego što je stigao veliki trajekt koji će nas odgoditi, pa smo se u 10:30 povukli i odvezli na obližnji otok nedaleko od luke. Neki su se u skupini htjeli okupati, ali bilo je previše vjetrovito. Bilo je gotovo dovoljno hladno da bih obukao jaknu samo da sjedim vani u kokpitu naše jedrilice.

Nitko nije htio plivati ​​u vrlo vjetrovitoj luci, pa smo krenuli preko kanala koji dijeli Syros i Rinia, vjetar i tri metra valovi (10 stopa) učinili su 17 milja prijelaz vrlo zanimljivim. Cikladi su obično vjetroviti, i za to smo sigurno odgovorni.

Baltra je plovio gotovo na istoku, a vjetar sa 25 čvorova dolazio je sa sjevera, pa smo se ljuljali i valjali. Obukla sam jaknu nakon što je u kabinu ušao veliki val i natopio me i jednog od mojih prijatelja. Sada znam zašto smo uvijek morali zatvoriti prozore u našoj kabini kad smo se kretali. Upravo smo koristili jedra i prešli za manje od 2 sata - najveća brzina je bila 11 čvorova. Izvrsna zabava, čak i kada se brod nagne naprijed-natrag.

Poslijepodne i večer na otoku Rinia

Rinia je nenaseljena, sa samo nekoliko sićušnih kabina koje koriste poljoprivrednici kojima je dopušteno držati stoku na otoku. Oko 15 sati pronašli smo malu praznu uvalu s lijepom pješčanom plažom i usidrali se sprijeda i vezali leđa kako bi brod bio ravan preko noći.

Neki od mojih drugova otišli su na kupanje (Junior ih je odveo i njihove ručnike i cipele i stvari na plažu u gumenom čamcu, iako su mogli ući, ali ne sa svojim stvarima). Većinu poslijepodneva ostali su na obali. Ne volim sjediti na suncu, tako sam ležala u hladu na brodu sa svojim zapalom - vrlo lijepo s laganim povjetarcem, budući da smo bili bez većine vjetra.

Oko 5:30 smo spakirali ostatak piva i vina i uzeli roštilj, ugljen i kuskus Junior za našu večeru na obali. Uzeli smo i osam sirovih dorado riba koje je kupio u Ermoupolisu na roštilju.

Bila je to predivna večer na plaži Rinia, a ribe su bile ukusne. Svatko od nas je imao svoj vlastiti riblji set na vrhu vrućeg kuskusa, popraćen vinom i pivom i lijepom vatrom koja je završila dan. (Svi smo skupili odljevku za vatru.)

Povratak na brod oko 21 sat, svi smo odlučili preskočiti tuševe iako smo mirisali na dim. Još jedan lijep dan, au krevetu do 22 sata.

Page 9 >> Delos, Sveti otok >>

Delos - Sveti otok u središtu Kiklada

Gdje smo se usidrili u Riniji u petak navečer bilo je samo 15 minuta od otoka Delosa (motornim), tako da smo bili gore i na čuvenom arheološkom nalazištu kad se otvorio. Delos je jedan od najvažnijih otoka u Grčkoj i dio je svjetske baštine.

Ovaj otok se slavi kao rodno mjesto Apolona i Artemide, a Grci i drugi posjetili su i živjeli na otoku prije 3000 godina. Otprilike u 7. stoljeću (ili tako) prije Krista otok je pretvoren u religiozno utočište u čast grčkih bogova, a svi građani i grobovi preseljeni su u Riniju (susjedni otok). Stari Grci smatrali su Delos središtem svemira, a ostatak skupine otoka Cyclades "kruži" oko njega.

Delos je ostao popularno mjesto hodočašća nekoliko stotina godina prije nego što su Rimljani preuzeli i pretvorili ga u trgovački centar u 2. stoljeću prije Krista. Svi koji posjete Mykonos trebaju posjetiti Delos, ali moraju uzeti knjigu vodiča ili otići na razgledavanje s vodičem jer nema mnogo znakova koji objašnjavaju ono što vi vidite.

Šetali smo Delosom s dva vodiča kako bismo mogli razumjeti što vidimo. Komercijalna i stambena četvrt bila je dobro mjesto za početak, au rimsko doba na Delosu je živjelo i radilo više od 30.000 ljudi. Posebno su se pamtili mozaici i kipovi bez glave. Ostaci antičkog kazališta lako se mogu prepoznati, a mi smo se popeli do vrha kazališta kako bismo dobro vidjeli ruševine grada ispod. Odlučili smo da ne odvojimo vrijeme da se popnemo do vrha planine Kynthos, najviše točke na Delosu.

Napustivši komercijalni i stambeni prostor, istražili smo područje vjerskih objekata i spomenika. Mnoge od njih su uništene, ali grčka vlada ima natpise s objašnjenjem kako je područje jednom izgledalo. Nakon što smo vidjeli Terasu Naxian Lionsa, Svetog jezera i muzeja, odmorili smo se u malom kafiću i suvenirnici.

Naše samostalno razgledavanje vodilo je više od 3 sata da bismo vidjeli sve. Kad smo se dogovorili da smo svi vidjeli dovoljno ruševina i muzeja, nazvali smo Juniora (dao nam je mobitel na brodu), a on nas je pokupio oko 12:30 kako bismo plovili na kratku udaljenost do Mikonosa.

Page 10 >> Mikonos i Početna >>

Mykonos - otok zabave i iskrcaj iz Baltre

Iako je bilo vrlo vjetrovito, trebalo nam je samo sat vremena za vožnju od svetog otoka Delosa do stranačkog otoka Mykonos. Sasvim različita razlika, ali dva otoka pokrivaju većinu mnogih stvari koje treba učiniti i vidjeti u grčkim otocima. Imali smo popodne i večer u Mykonosu prije nego što smo krenuli sljedećeg jutra. Mykonos je jedan od najpopularnijih, ali i jedan od najskupljih otoka u Grčkoj.

Luka je bila vrlo zauzeta, ali smo napokon pronašli parkirno mjesto za Baltinu jedrilicu u novoj luci i otišli smo s broda do 14 sati. Neki od naših članova željeli su prati rublje i odnijeli svoju prljavu odjeću preko ulice u prikladnu praonicu / tuš / kafić / Wifi. Kako bi uštedio na vremenu, uzeo sam taksi (po 3 eura) s još dva gosta, i malo smo lutali okolo i uživali u shoppingu i skupom piću od 8 eura u malom području Venecije u blizini vjetrenjača. Najuzbudljiviji dio našeg poslijepodneva bio je vidjeti Petrosa, ružičastog pelikana koji je maskota Mykonosa. Šetao je kroz šipku u kojoj smo sjedili i to je bilo malo iznenađenje, pogotovo što još nismo popili piće!

Podijelili smo se kako bismo sami istraživali, i kao i uvijek, voljela sam samo šetati ovim malim gradom. Atmosfera je zabavna i uvijek vidim nešto drugo. Vratio sam u 16 sati, dva euro vodena taksija do nove luke. Radi na satu od grada do "nove" luke i na pola sata natrag, ali vožnja je samo oko 10 minuta.

Vratio sam se na brod i uzeo prijeko potreban tuš (u kafić / tuš / WiFi / praonica) i napravio neke pakiranja prije povratka preko ulice na ovaj multi-tasking objekt za punjenje sve moje elektronike i piti hladno pivo prije odlaska na večeru. Pivo bez pogleda bilo je dva eura, mnogo bolje od osam eura za jednog s pogledom u grad!

Vozili smo se gradskim autobusom u grad (vrlo jeftino) i promatrali zalazak sunca na vidikovcu u blizini vjetrenjača. Naša grupa je uživala u još jednoj ukusnoj večeri i nakon toga neko vrijeme otišla u zabavni klub, no večer je imala dodir tuge. Sutradan smo svi putovali na različita mjesta, ali smo u Grčkoj podijelili nezaboravan odmor na Jadranu.

Kao što je uobičajeno u turističkoj industriji, pisac je dobio besplatan smještaj za krstarenje u svrhu pregleda. Iako to nije utjecalo na ovaj pregled, About.com vjeruje u potpuno otkrivanje svih potencijalnih sukoba interesa. Više informacija potražite u našoj Etičkoj politici.