Sadržaj:
Većina Europe sada koristi jedinstvenu valutu, euro. Jednom davno svaka je europska zemlja imala svoju valutu. Europska unija je 1999. godine napravila veliki korak prema ujedinjenoj Europi. Jedanaest zemalja formiralo je gospodarsku i političku strukturu u Europi. Članstvo u EU postalo je nešto čemu se treba težiti; organizacija je dala značajnu podršku i financijsku pomoć zemljama koje su mogle ispuniti tražene kriterije i htjele su se pridružiti. Svaka članica eurozone dijelila je istu valutu, poznatu kao euro, koja je trebala zamijeniti vlastite monetarne jedinice.
Te su zemlje počele koristiti euro kao službenu valutu početkom 2002. godine.
Usvajanje eura
Korištenje jedinstvene valute u svih 23 zemlje sudionice čini stvari malo jednostavnije za putnike. Ali koje su to 23 europske zemlje? Izvornih 11 zemalja EU su:
- Austrija
- Belgija
- Finska
- Francuska
- Njemačka
- Irska
- Italija
- Luksemburg
- Nizozemska
- Portugal
- Španija
Od uvođenja eura, još 14 zemalja počelo je koristiti euro kao svoju pravnu valutu. Te su zemlje:
- Andora
- Kipar
- Estonija
- Grčka
- Kosovo
- Letonija
- Litva
- Malta
- Monaco
- Crna Gora
- San Marino
- Slovačka
- Slovenija
- Grad Vatikan
Tehnički gledano, Andora, Kosovo, Crna Gora, Monako, San Marino i Vatikan nisu članovi Europske unije. Međutim, smatrali su da je korisno usvojiti novu valutu bez obzira na to. Postignut je poseban sporazum s tim zemljama koji im omogućuju izdavanje eura vlastitim nacionalnim amblemima. Euro je trenutno jedna od najsnažnijih svjetskih valuta.
Kratica i denominacije
Međunarodni simbol eura je €, s kraticom EUR. Kao i kod svih stranih valuta, ona se mijenja u odnosu na američki dolar.
1. siječnja 2002. euro je zamijenio prethodne valute zemalja koje su se pridružile eurozoni. Europska središnja banka mogla bi biti odgovorna za odobravanje izdavanja tih bilješki, ali dužnost stavljanja novca u opticaj počiva na samim nacionalnim bankama.
Dizajni i značajke na bilješkama konzistentni su u svim zemljama koje koriste euro i dostupni su u apoenima od 5, 10, 20, 50, 100, 200 i 500 eura. Svaki od euro kovanica ima iste uobičajene prednje strane dizajna, s iznimkom određenih zemalja, kojima je dopušteno ispisati svoje nacionalne nacrte na poleđini. Tehničke značajke kao što su veličina, težina i korišteni materijal su iste.
Postoji osam apoena kovanica eura: 1, 2, 5, 10, 20 i 50 centi i kovanice za 1 i 2 eura. Veličina kovanica raste s njihovom vrijednošću. Kovanice za 1 i 2 centa ne koriste sve zemlje eurozone. Finska je primjer.
Europske zemlje ne koriste euro
Neke od zapadnoeuropskih zemalja koje ne sudjeluju u pretvorbi su Velika Britanija, Švedska, Danska, Norveška i neovisna Švicarska.
Osim eura i kruna (kruna / kruna) koje se koriste u skandinavskim zemljama, u Europi postoje samo dvije druge glavne valute: funta u Velikoj Britaniji (GBP) i švicarski franak (CHF).
Druge europske zemlje nisu ispunile potrebne ekonomske standarde za korištenje eura ili ne pripadaju eurozoni. Te zemlje još uvijek koriste vlastitu valutu, tako da ćete morati razmjenjivati eura kada ih posjetite. Zemlje uključuju:
- Bugarska: bugarski lev (BGN)
- Hrvatska: hrvatska kuna (HRK)
- Češka: češka kruna (CZK)
- Mađarska: mađarska forinta (HUF)
- Makedonija: makedonski denar (MKD)
- Poljska: poljski zlot (PLN)
- Rumunjska: Rumunjska leu (RON)
- Srbija: srpski dinar (RSD)
- Turska: turska lira (TRL)
Uvijek je preporučljivo, kada putujete u stranoj zemlji, pretvoriti dio gotovine u lokalnu valutu. Lokalni bankomati u Vašoj europskoj destinaciji također će vam pružiti pristojan tečaj ako trebate povući iz svog računa kod kuće. Provjerite kod svoje banke prije odlaska kako biste bili sigurni da će vaša kartica biti prihvaćena na bankomatima u nekim od manjih neovisnih zemalja, kao što je Monako.
